LiDAR tehnologija se bazira na prikupljanju tri različita seta podataka. Pozicija senzora se određuje primenom Globalnog pozicionog sistema (GPS), koristeći fazna merenja u režimu relativne kinematike, dok se upotrebom Inercijalne merne jedinice (Inertial Measurment Unit-IMU) određuje orijentacija. Poslednja komponenta je laserski skener koji šalje infracrveni zrak prema zemlji koji se reflektuje do senzora. Vreme proteklo od emitovanja do prijema signala, uz poznavanje pozicije senzora i orijentacije, omogućava precizno izračunavanje trodimenzionalnih koordinata na Zemlji.

Tehnologija laserskog skeniranja LiDAR (engl. Light Detection and Ranging – detekcija svetlosti i klasifikacija) predstavlja jednu od najbrže rastućih tehnologija u postupcima prikupljanja i obrade prostornih informacija. Drugi naziv za lidar je optički radar (engl. light radar) ili laserski radar. Lidar radi na sličan način kao radar i sonar s tim što koristi svetlosne talase lasera umesto radio-talasa ili zvučnih talasa.

Skeniranje se odvija već poznatom metodom merenja udaljenosti i ugla do određene tačke u području snimanja. Rezultat ovakvog načina snimanja je skup trodimenzionalnih X, Y, Z koordinata tačaka koji se naziva oblak tačaka. Jedna od glavnih prednosti je prikupljanje, procesiranje i isporuka podataka u digitalnom formatu. Oblak tačaka se najčešće čuva u ASCII formatu (XZY RGBI).